Ishod se može promatrati iz različitih perspektiva. Pojednostavljeno, postoji perspektiva pacijenta, pružatelja zdravstvene skrbi i platitelja. Stoga postoje različiti alati za mjerenje ishoda: primjer je ESMO-MCBS koji nadilazi regulatorni pristup za lijekove. Ishodi se mogu mjeriti prateći rezultate primjene u populaciji, što spada u podatke iz stvarnog svijeta. Neka istraživanja koja su pacijenta stavljala u središte od strane medicinskih sestara, a prikupljala su ishode ponekad koristeći digitalne alate, pokazuju utjecaj podržavajuće skrbi. Razvoj Osnovnih preduvjeta za kvalitetnu zdravstvenu skrb za oboljele od karcinoma Europske organizacije za rak važan je korak u pokušaju poboljšanja ishoda liječenja ukazivanjem na najbolje pristupe. Diseminacija ovog rada putem Europskog kodeksa o liječenju raka koji će uskoro biti objavljen, trebao bi prenijeti poruku ERQCC-a (Essential Requirements for Quality Cancer Care) na svim europskim jezicima.

Unatoč svim poboljšanjima u dijagnostici i liječenju, predviđa se da će do 2030. godine broj novooboljelih od karcinoma dostići 22,2 milijuna, što će dodatno opteretiti zdravstvene sustave. Promjena fokusa zdravstvenih sustava s broja liječenih pacijenata ka zdravstvu temeljenom na praćenju ishoda liječenja, pomoći će u kontroli troškova. Vrijednosti u smislu ishoda liječenja nisu iste za svakoga. Pacijent može izraziti želju i donijeti odluku samo ako može pratiti razgovor s pružateljem zdravstvene zaštite, što zahtijeva određenu razinu zdravstvene pismenosti. Sličan problem postoji i na strani pružatelja zdravstvene zaštite koji nisu pripremljeni prihvatiti važnost rezultata prijavljenih od strane pacijenata i teško im je promijeniti tradicionalne obrasce ponašanja.

Postoje istraživanja koja pokazuju poveznicu boljih kliničkih ishoda i poboljšane troškovne učinkovitosti kada se primjenjuje individualizirani pristup svakom pacijentu.

Onkološki bolesnici u srednjoj i istočnoj Europi suočavaju se s velikim izazovima koje je potrebno prevladati kako bi se uspostavile osmišljene strategije prevencije, integrativna skrb, podrška i rehabilitacija. U tom kontekstu, Centar za inovacije u medicini je 2019. u kontekstu rumunjskog predsjedanja Vijećem EU-a, izdao dokument „Nova vizija raka u Europskoj uniji, zasnovana na podacima, tehnologijama i ljudskom dodiru“. Slijedeći pristup Europskog plana za borbu protiv raka, ovo izvješće osvjetljava pacijenta kao novo središte šire vizije i naglašava potrebu personaliziranih i individualiziranih pristupa prevenciji, ranom otkrivanju, daljnjoj dijagnozi, liječenju i praćenju.

Primarni cilj Europskog plana za borbu protiv raka je poboljšati prevenciju, otkrivanje, liječenje i upravljanje bolešću, smanjujući nejednakosti između i unutar svake države članice.

Zdravstvenim sustavima potrebni su novi modeli upravljanja, financiranja i evaluacije rezultata u borbi protiv raka. Za postizanje ovog cilja, ključno je prepoznati ulogu novih dionika – nevladinih neprofitnih organizacija; promovirati prijenos znanja kroz twinning projekte; koristiti podatke o raku putem izravnog uključivanja građana; preispitati edukaciju liječnika i promicati jedinstvene europske protokole za upravljanje rakom; promovirati pristup plaćanja za vrijednost i uvesti stroga pravila kontrole financiranja od strane EU-a.

Inovacija mora postati čimbenik koji ujedinjuje istočnu i zapadnu Europu, ne smije biti faktor podjele. Nitko ne smije biti zapostavljen, posebice ne na polju raka.

Izvještaj OECD-a o rasipnoj potrošnji iz 2017. godine upućuje na to da bi se oko petine zdravstvenih troškova moglo upotrijebiti na bolji način, a brojke pokazuju da su mnogi pacijenti nepotrebno oštećeni na mjestu pružanja skrbi. Izvještaj također ukazuje na činjenicu da mnogi pacijenti prolaze nepotrebne postupke koji značajno ne pridonose njihovim zdravstvenim ishodima ili bi se isti rezultati mogli dobiti i s manje korištenih resursa.

Ljudi traže rješenja koja poboljšavaju njihove zdravstvene ishode. Ishodi su stvarni rezultati skrbi, uključujući klinička mjerenja kao što su stopa preživljenja i komplikacije tijekom liječenja. Međutim, pacijentima je jedan od najvažnijih ishoda liječenja kako skrb utječe na njihove sposobnosti i kvalitetu života. Unatoč tome što smo već prikupili ogromne količine podataka, danas nam u velikoj mjeri nedostaju takve informacije.

Najvažniji koraci koje možemo poduzeti za poboljšanje zdravstvene zaštite u našim zemljama jest pitati pacijente što
im je najvažnije i tražiti da ocijene rezultate vlastitog liječenja. Sustavno prikupljanje standardiziranih zdravstvenih ishoda od strane institucija diljem svijeta omogućit će globalne usporedbe ishoda i pružiti podršku zdravstvenim radnicima u utvrđivanju gdje se postižu najbolji ishodi, učeći iz procesa koji podržavaju te ishode, promičući širenje najboljih praksi i mjerljivo poboljšavajući ishode koji utječu na kvalitetu života pacijenta i dostojanstvenu smrt.

Odgovarajuće praćenje i izvještavanje o svim predloženim aktivnostima NPPR-a neophodno je za njegovu uspješnu provedbu. Fokus bi trebao biti na praćenju zadataka i ciljeva, provedbi predloženih mjera, redovitoj evaluaciji plana s prilagođavanjem strategija, ako je potrebno, uz kontinuirano i aktivno sudjelovanje dionika u procesu praćenja i
izvještavanja.

Kako bi mogle optimalno nadgledati provedbu NPPR-a, sve zemlje moraju ulagati u osnovnu onkološku infrastrukturu, sveobuhvatne nacionalne onkološke mreže gdje će svi pacijenti dobiti smjernice onkološke skrbi uz jedinstvenu i cjelovitu bazu podataka koja će predstavljati kontinuirani izvor informacije o kvaliteti onkološke skrbi.

Konačno, kontrola kvalitete u onkologiji i procjena isplativosti zahtijeva usku suradnju između kreatora zdravstvenih politika, platitelja zdravstvenih usluga, stručnjaka i civilnog društva. Uzimajući u obzir sve veću učestalost raka i opterećenje zdravstvenog sustava, među najvažnijima su procjena učinkovitosti i isplativosti svake poduzete mjere kao i kontrola kvalitete, kako bi se povećala učinkovitost liječenja te omogućilo racionalnije upravljanje sredstvima.

Jedini istinski pokazatelj uspjeha nacionalnog plana jest postizanje poboljšanja u zdravstvenim ishodima.

Između 1995. i 2018. incidencija raka povećala se za 50% u Europi, ali smrtnost od raka povećala se samo za 20%. Ukupni troškovi raka iznosili su 199 milijardi eura u 2018. Ukupni troškovi kretali su se od 160 eura po glavi stanovnika u Rumunjskoj do 578 eura u Švicarskoj (nakon prilagodbe razlike u cijenama prema paritetu kupovne moći). Izravni zdravstveni izdaci za rak udvostručeni su s 52 milijarde na 103 milijarde eura (u cijenama i tečajevima za 2018.), dok je udio skrbi onkoloških bolesnika u ukupnim zdravstvenim izdacima ostao stabilan na oko 4 – 7%. Troškovi neformalne skrbi iznosili su 26 milijardi eura. Ukupni gubitak produktivnosti iznosio je 70 milijardi eura, od čega se 50 milijardi eura odnosilo na preuranjenu smrtnost, a 20 milijardi eura na morbiditet. Izdaci za lijekove protiv raka udvostručili su se od 2005. do 2018. (32 milijarde eura; bez povjerljivih rabata). Pristup pacijenata lijekovima protiv raka je u 2018. godini mnogo bolji u bogatim nego u siromašnim zemljama. Najveći potrošači bili su Austrija, Njemačka i Švicarska (92 do 108 eura po stanovniku), dok su Češka, Latvija i Poljska potrošili najmanje (13 do 16 eura). Najveće razlike u zemljama zabilježene su u imuno-onkološkim lijekovima. Nejednakosti su uglavnom povezane s ekonomskom snagom zemalja, a ne s teretom bolesti raka.