Europa na prekretnici
Sigurnost Europe počiva na tri stupa – obrambenoj, ekonomskoj i zdravstvenoj sigurnosti – i nijedan od njih ne smije biti zapostavljen ako želimo kontinent koji je stabilan, otporan i spreman odgovoriti na izazove budućnosti.
Farmaceutski sektor istovremeno potiče dva ključna stupa naše budućnosti: bolje zdravlje i gospodarski rast. Inovativna industrija danas osigurava 2,3 milijuna radnih mjesta u Europi i doprinosi više od 200 milijardi eura europskom gospodarstvu. Svake godine ulaže 55 milijardi eura u istraživanje i razvoj – više nego ijedan drugi sektor.
Unatoč tome, Europa gubi korak.
Regulatorni sustav je složen, 27 sustava određivanja cijena su zastarjeli i fragmentirani. U posljednjih 25 godina ulaganja u R&D pala su za četvrtinu i sele se u konkurentnije regije. Udio EU‑a u globalnim kliničkim ispitivanjima prepolovio se, što znači 60.000 manje mjesta za europske pacijente. Danas je samo 50% lijekova dostupnih u SAD‑u dostupno i europskim pacijentima – taj trend prijeti postati nepovratan.
U deglobaliziranom svijetu i sve manje kooperativnom međunarodnom okruženju Europa ne smije dopustiti da njezina zdravstvena sigurnost ovisi o dobroj volji drugih država. Bez stabilnog i predvidivog tržišta koje omogućuje istraživanje, razvoj i proizvodnju novih terapija unutar Europe, dodatno se potkopava europski biomedicinski i znanstveni ekosustav te ugrožava dugoročna gospodarska i zdravstvena sigurnost.
Konkurentnost EU-a više ne ovisi samo o znanstvenoj i industrijskoj snazi, već o sposobnosti brze translacije inovacija u praksu i osiguravanja širokog i pravovremenog pristupa lijekovima kroz ubrzanje regulatornih procesa i poticanje kliničkih ispitivanja. To je preduvjet da pacijenti diljem Europe dobiju terapije na vrijeme – a ne godinama kasnije.
Što bi značilo da inovativne farmaceutske kompanije napuste Hrvatsku?
Inovativne kompanije kroz lokalna predstavništva osiguravaju dostupnost naprednih terapija, pregovore o cijeni i listama, farmakovigilanciju i edukaciju – bez njih bismo imali manje inovacija, više nestašica i veće nejednakosti u liječenju. U RH inovativni portfelj osigurava ~56% tržišta lijekova, a u predstavništvima radi 703 stručnjaka koji donose specifično stručno znanje zdravstvenom sustavu.
Odlazak inovativnih farmaceutskih predstavništava iz Hrvatske imao bi dramatične posljedice jer oni izravno utječu na ključne segmente zdravstvenog sustava:
1. Dostupnost – izravan zdravstveni učinak
Inovativne kompanije donose inovacije neproizvedive lokalno. Predstavništva vode regulatorne, cjenovne, sigurnosne procese i osiguravaju dostupnost. Kada lokalno predstavništvo odlazi, pada dostupnost: usporavaju se procedure, kasni ulazak na listu, a raste rizik od nestašica zbog slabije alokacije zaliha.
2. Cijene
Moderni modeli (value‑based, risk‑sharing, ugovori po ishodima) omogućuju istovremeno priuštivost sustavu i brži ulazak inovacija. Bez lokalnih timova nema tko voditi analize, pregovore i ugovaranje.
3. Sigurnost opskrbe
Lokalna prisutnost je ključna za prioritizaciju isporuka i brzo rješavanje nestašica (izazov s kojim se Europa bori već godinama); bez toga Hrvatska postaje tržište nižeg prioriteta u alokaciji.
4. Gospodarski doprinos i znanje
Podižu standard kvalitete sustava jer podižu razinu znanja zdravstvenih institucija vezano uz inovativne načine liječenja i služe kao partner državnom sustavu u donošenju modernijih politika. Podižu stručnost sustava stalnom edukacijom i kliničkim ispitivanjima te razvijaju medicinske edukacijske platforme.
Trebamo se zapitati želimo li da Hrvatska kao pasivno tržište bez lokalnog zatupanja postane tržište trećeg reda? Želimo li Hrvatsku s manje dostupnih terapija po višim cijenama s češćim nestašicama? Želimo li manji stručni kapacitet zdravstvenog sustava, manje kliničkih ispitivanja, manje ulaganja u bolničku infrastrukturu, manju izloženost hrvatskih liječnika inovacijama, sporiju translaciju znanja u praksu, manju vidljivost RH u EU projektima?
Kakvu Hrvatsku biramo?
U Hrvatskoj imamo nekoliko ozbiljnih izazova: malo nas je, stari smo, imamo kratak životni vijek i veliki teret kroničnih bolesti poput kardiovaskularnih, dijabetesa i raka, a očekuje nas veliki teret porasta demencije.
Naš sustav i dalje je fokusiran na kratkoročne mjere štednje: referentno određivanje cijena, tendere, rabate i limitiranje cijena – umjesto na dugoročnu vrijednost i bolje zdravstvene ishode. Zbog toga pristup inovativnim terapijama kasni, često je ograničen ili potpuno izostane.
Posljedice su jasne: lošiji ishodi, manja radna sposobnost, niža produktivnost i sporiji gospodarski rast. Sustav koji ne cijeni inovaciju na kraju sam sebe osiromašuje.
Ulaganje u inovativne terapije nije trošak; to je ulaganje u ljude i u dugoročni razvoj zemlje. Da bismo sustav unaprijedili, trebamo prijeći s politike štednje na politiku stvaranja vrijednosti: osigurati brži i transparentniji pristup inovacijama, povećati izdvajanja za zdravstvo za 2% BDP‑a i povisiti ulaganja u inovativne lijekove za 60%. Uz to, zdravstveni proračun mora pratiti inflaciju i imati fleksibilne mehanizme koji mogu odgovoriti na stvarne potrebe i ciklus inovacija.
To nisu troškovi – to su ulaganja u ljude i dugoročnu održivost Hrvatske.
Javnim politikama koje donosimo biramo između zemlje s brzim pristupom terapijama, stabilnom opskrbom, stručnim kadrom i snažnim zdravstvenim rezultatima ili zemlje trećeg reda, s manje dostupnih terapija, češćim nestašicama, sporijim razvojem i slabijim kapacitetima.
Zato je ključno da svaka buduća mjera, reforma i odluka ima jasno utemeljeno pitanje: biramo li Hrvatsku koja privlači inovacije ili Hrvatsku koja ih gubi? Jer u konačnici, o nama ovisi kakav sustav želimo, kakve ishode prihvaćamo i kakvu budućnost biramo.
