Volontiranje u doba korone (i potresa) ili kako je jedna kava dovela do tektonskog pomaka među nama
HZJZ je od početka pooštravanja uvjeta života i svakodnevnog funkcioniranja, nakon pojave prvih oboljelih od korona virusa u Hrvatskoj, prva ustanova za sva pitanja. Ustanova koja je trebala iznjedriti puno informacija, koordinirati ostale ustanove, davati jasne smjernice, opremiti svoje zaposlenike, ali i cijelu zdravstvenu zajednicu. Njih se moralo više slušati, njih sada svi sve pitaju. Ustanova koja je razumom, znanjem i stručnošću svojih ljudi morala sve u zemlji povesti u novu organizaciju života, usmjeravati postupanja sa svima onima koji kroz zemlju prolaze, odlaze ili se vraćaju. Ukratko, koordinirati sve procese da zemlja što normalnije funkcionira, a da se poštuje epidemiološki razmak i higijena. To je značilo da se svim zaposlenima u HZJZ-u život promijenio. Da više nisu radili od 08:00 do 16:00, nego 24 sata, 7 dana u tjednu.
Dvije prijateljice, jedna radi na HZJZ-u, druga u našoj industriji. Znaju se oduvijek. Puno prije ovih radnih mjesta. Jednoj se pojačao radni tempo, a druga je prisilno morala usporiti i početi raditi od doma. Zajedno su došle na ideju povezivanja HZJZ-a i zaposlenih u farma industriji te posljedično svih građana kojima treba informacija o COVID-19. Farma firme su ogromni bazen liječnika, farmaceuta, stomatologa i ostalih zaposlenika zdravstvene struke. Nije važno što mnogi nemaju licencu…
Udruga inovativne industrije je proslijedila svim svojim članicama 16.03.2020. poziv za uključivanje u call centar HZJZ-a. Kada mogu, koliko vremena mogu, volonterski. Jedan mail.
Ubrzo nakon toga uslijedio je poziv s HZJZ-a da dođemo na edukaciju kako i što odgovarati, kako trijažirati ljude, kome ih uputiti pri sumnji na zarazu, što učiniti kada čovjek mora ući u samoizolaciju i još puno detalja. Taj utorak 17.03. došlo nas je 8 iz industrije. U nekom trenu je došla kolegica iz generičke industrije, jer je čula od kolegice koja radi u inovativnoj industriji… i tu je počelo povezivanje iF! i Gx kompanija. U tom trenutku većinu nas su kompanije već uputile na rad od kuće s jasnim uputama kako raditi.
U srijedu 18.03., centrala HZJZ-a na kojoj je već radilo nekoliko volontera i zaposlenika Zavoda, no u ograničenom radnom vremenu, prespojena je na naše mobitele. I počelo je iskustvo života….
Ljudi su počeli zvati. Uz aktivni poziv još nekoliko mi je zvonilo u pozadini…prosječno 40-tak dnevno, 5 dana. Cijeli dan. Pitanja su najčešće bila o vlastitim simptomima, o temperaturi, o proljevu i općem stanju. Kako se ponašati, što jesti, što ne jesti, prozračivati prostorije i prati ruke. Ljudi su bili uplašeni. Ljudi su nakon poziva bili mirniji, sabraniji, s odgovorima na pitanja što im je činiti i kako se ponašati, kome se javiti dalje ako simptomi eskaliraju i budu li kandidati za testiranje. Svakome od nas 8 tada uključenih u call centar je bilo tako…dakle prosječno 40-tak poziva dnevno na 8 ljudi…u međuvremenu je u potresu oštećen call centar 113 koji je radio samostalno na HZJZ-u i sve se slilo na nas 8.
Zvala je unuka koja pazi na svoje stare baku i djeda. Bojala se da im ne prenese zarazu jer djedu treba mijenjati pelene. Što da radi, kako da smanji mogućnost zaraze na najmanju moguću mjeru…
Zvala je gospođa s Korčule. Zanimalo ju je hoće li kokoši koje je naručila doći zaražene s kontinenta i može li ih ona zaraziti jer važne su joj. Kako da napravi rastvor alkohola za dezinfekciju i jel’ može to bit njihova rakija koja ima 50% alkohola. Čuo se zabrinuti suprug sa strane kako došaptava pitanja…
Zvalo je jako puno mladih, savjesnih ljudi, koji nisu željeli nikoga zaraziti ako su primjerice došli s Erasmus programa iz neke druge zemlje. Zvala je zabrinuta majka da li da povlači sina sa studija u Velikoj Britaniji ili je sigurniji da ostane tamo…plakala cijelim pozivom.
Zvao je stariji gospodin iz Petrinje. Ljutio se na Vladu jer siromašnoj Petrinji nije osigurala maske. A nije znao da ne smije ići u posjete niti primati goste…nakon razgovora bio je manje ljut na Vladu…
Zvali su Osječani zabrinuti jer njihov zastrašujući susjed, gazda lokalne birtije kojeg se boje i dalje prima goste, ali onako, kradom, s posebnim signalom za ulaz u kafić.
Zvala je zabrinuta građanka Jadranova nakon što su Zagrepčani masovno nahrupili na Jadranovo nakon potresa. Kako spriječiti Zagrepčane da im ne prenesu virus ako su ga donijeli sa sobom..
Zvala je studentica sa Sicilije. Taman otišla na Erasmus. Je li bolje vratiti se ili ostati. Nema nikakvog prijevoza na Siciliji, a mogući avion koji (navodno) okuplja hrvatska ambasada leti samo iz Rima. I to kad skupi sve Hrvate koji se žele vratiti. A preporuka je da se vrate jer tko zna…
Zvao je i dostavljač plina po kućanstvima. Zabrinut je jer nema masku, dnevno uđe u 50-tak kućanstava gdje je puno ljudi, bez zaštite. Nije dobio uputu svoje šefice. Zajedno smo je radili. Uputu. Bio je presretan nakon razgovora.
Ukinuli su sav međugradski prijevoz u međuvremenu. Zove gospođa iz Splita, onkološki bolesnik, očekuje poziv iz Zagreba za nastavak terapije. Kako će do Zagreba?
Mnogima se ne javlja njihova liječnica/liječnik opće medicine koji su postavljeni kao prvi kontakt za zbrinjavanje i odluku o testiranju jer niti inače ne koristi mail niti se javlja na telefon. Što da rade?
Djevojka uganula nogu, otac pita što da radi…čuo je da ne smije u bolnicu na svoju ruku.
Eto, samo neki od primjera.
Epidemija neke bolesti sama po sebi može uzrokovati strku i paniku među ljudima. Kada dođe i potres, tjeskoba koja steže prsa neodoljivo podsjeća na jedan od simptoma zaraze korona virusom. Zato je nedjelja 22.03. bila udarna s pozivima tog tipa, uz temperaturu 37,1…
Edukacija dodatnih volontera video linkom bila je dogovorena za nedjelju, 22.3. u 10 sati. Dogovoreno je da će osobe iz HZJZ-a održati edukaciju volontera za call centar koja će se putem video linka isporučiti svim volonterima. Te nedjelje dogodio se potres u Zagrebu….pa drugi i niz manjih….kaotična situacija, puno nepoznanica, nesigurnosti…čovjek bi pomislio „pusti sad edukaciju, pa neće nikoga biti ni u HZJZ-u niti na video vezi“. Međutim, u HZJZ-u su spremno dočekali 10 sati i održali edukaciju, spojili su se svi volonteri koji su mogli ostati u svojim domovima jer im nisu bili nesigurni niti porušeni. I to je to, radom smo pobijedili strah svjesni da prijetnja od koronavirusa ostaje tu i nakon potresa i da trebamo što prije biti osposobljeni kvalitetno odraditi što smo naumili – pomoći savjetima putem call centra.
Od 23.03.2020. u mrežu volontera za call centar HZJZ-a uključilo se ukupno preko 187 ljudi. Iz iF!-ja i iz Gx-a. Nas 8 je naglo ostalo „bez posla“ ???? …
Stvorila su se digitalna prijateljstva u WhatsApp grupama među kolegama koji se nisu znali do sada, dijele se iskustva, emocije, ljudi ne štede truda i za davanje informacije zovu povratno građane, da su sigurni da će svi biti na najbolji mogući način zbrinuti. Provjeravaju se informacije, zove se Civilna zaštita, traži se svaka informacija koja nekome može pomoći. I uvijek se nađe.
Razgovor s ljudima koje treba smiriti i uputiti što i kako dalje meni je ljekovit. Suradnja s epidemiolozima funkcionira besprijekorno. Rade veze HZJZ i HZZO pojačano. Naprimjer, kad je trebalo zaštititi trudnice i, umjesto da šeću uokolo, osigurati im digitalne doznake za bolovanje. Napravljeno na našu inicijativu.
Volonteri ukazuju gdje još sustav malo šteka (što je normalno), kolege s HZJZ-a reagiraju sjajno, brzo, kompetentno.
Tko zna što će ovaj primjer donijeti u neka sljedeća vremena u sustav – neka nova znanja, neke nove, unaprijeđene poslovne procese, više digitalnog rada, više razumijevanja između svih nas, koji smo i korisnici i sudionici i kreatori ovog našeg jedinstvenog zdravstvenog sustava.
A sve je počelo jednom kavom i rečenicom…“ne stajem od posla“… ????